Grad Vodice

Arheološka baština

     Plodna polja bogata vodom, pitom kraj pogodan za poljoprivredu, uzgoj vinove loze i maslina omogućila su nastanjivanje okolice Vodica još u predpovijesno doba. Od tada ne prestaju nova naseljavanja, pa nastaju novi narodi stapanjem domicilnog stanovništva i novopridošlih došljaka.
     Iliri su nam prvi dobro znani stanovnici vodičkog kraja. Ali, prije njih ovdje su živjeli mnogi znani i neznani narodi kojima, osim Pelazga, ni imena ne znamo. Svojim dolaskom Iliri su ove prastanovnike pokorili (2000. g. pr. kr.) i u velikoj ih mjeri asimilirali.

     Dolaskom Rimljana, oko 1. stoljeća, isluženi rimski vojnici ostali su živjeti na ovom području i počela je romanizacija stanovništva. Rimljani su donijeli novu kulturu i što je važnije, suvremeniju agrotehničku metodu obrade zemlje, pa u tom razdoblju dolazi do naglog razvoja poljoprivrede, povećavaju se obradive površine, razvija se trgovina i stvara splet trgovačkih puteva na kojma niču naselja.
     Krajem 8. st područje naseljavaju Hrvati, vrlo brzo dolazi do stapanja romaniziranog stanovništva i slavenskog sloja. Kroz burno 15. i 16. stoljeće, područje trpi stalne turske napade, što tjera narod da napušta svoja polja i stanove u poljima i počinje naseljavanje obale.
     Nama su ostali zanimljivi arheološki nalazi kao svjedočanstva povijenog tijeka i nastajanja današnjih Vodica.


Arauzona (Velika Mrdakovica)

     Već antički pisci spominju ime Arauzone, naselja na prostoru stare Liburnije smještenog južno od Vranskog jezera. Prema Pliniju ovo mjesto se nalazilo na cesti što povezuje Iaderu sa Salonom. Da je današnja Velika Mrdakovica zaista stara Arauzona, može se zaključiti, osim po pisanim povijesnim izvorima, po arheološkim nalazima. Već prva iskapanja otkrila su postojanje veće nekropole s ukopom u velike grobnice i brojnim urnama sa spaljenim pokojnicima. Nekoliko najranijih grobova potječe iz 4. i 3. stoljeća prije Krista. U mlađem sloju grobnica su grobovi nastali pod helenističkim utjecajem, oko 3. do 1. stoljeća prije Krista, a sadržaji grobova rječito govore o liburnskom trgovanju s prostorima Kaštelanskog zaljeva, Hvara, Visa i južne Italije. U ovim zidanim grobnicama pojavljuju se prilozi nakita i keramike uvezene s tržišta spomenutih helenističkih centara. U slijedećem sloju grobnica, nastalih u vrijeme rimske vlasti (1. stoljeće prije Krista do 3. stoljeće nakon Krista), koristi se nov način spaljivanja pokojnika.
     Osim nekropole, ovdje su pronađeni ostaci sklopa kamenih stambenih zgrada izgrađenih od fino tesanog kamena prvotno spajanog glinom, a kasnije malterom. Pojedini prostori bili su odvojeni ulicama, a čitavo naselje bilo je opasano masivnim bedemom.


     Ovo malo naselje imalo je sve za samostalno funkcioniranje, visoke i sigurne bedeme za obranu, obilje vode kišnice, zelene pašnjake za uzgoj stoke, luku u blizini (današnji Zaton) gdje su pristajali brodovi i odvijala se živa trgovina, trampilo meso, koža i sir za keramičko i stakleno posuđe i nakit.
     Posljednji istraženi grobovi potječu iz 3. stoljeća pa stoga možemo zaključiti da je nekako u to vrijeme mjesto napušteno. Može se pretpostaviti da je stanovništvo u tom razdoblju iselilo bliže moru gdje će graditi udobnija i prostranija naselja, gospodarske i ladanjske vile.


Rimska kaptaža


     Gledajući s Arauzone u dolinu, pogled pada na rimsku kaptažu u narodu zvanu Ograđenica.
     Zapravo, to je prirodna kamena platforma koju su stanovnici drevne Arauzone nadsvodili i ostavili otvore za pritjecanje kišnice. Tako su osiguravali dovoljne količine pitke vode i onemogućavali njezino zagađivanje vjetrom nošenih čestica prašine i smeća.



Rimska opekarska peć

     Kraj lokaliteta Tri bunara u Rakitnici nedavno su pronađeni ostaci rimske peći. Služila je za izradu crijepova i opeka, a vjerojatno i glinenih posuda. Ovakva peć, jedinstvena na ovom dijelu Dalmacije, jedna je od četiri poznata takva primjerka do sada pronađenih na području Hrvatske. Planirani nastavak arheoloških istraživanja najvjerojatnije će otkriti postojanje vile rustike u njezinoj blizini.


Gradina Dragišić

     Na brijegu pokraj sela Dragišići nalaze se ostaci stambene arhitekture i nekropole. Po istraženom arheološkom materijalu, naselje je datirano u nekoliko posljednjih stoljeća 1. tisućljeća prije Krista. U istraženim grobovima pronađeni su ostaci keramike helenističke i domaće proizvodnje i metalnog nakita. Nešto južnije, otkriveni su vrijedni ulomci rimskog naselja, pa će u budućnosti sigurno trebati napraviti dodatna istraživanja.


Gradina Rakitnica

     Stanovnici današnjih Vodica potiču iz raštrkanih naselja u vodičkim poljima; Rakitnice, Vodokrti, Pišće, Kamene, Okita , Mrdakovice....
     Na području Rakitnice, bogate vodom, još stoje tri očuvana bunara i velika lokva na kojoj se napajalo blago. Ovdje je sagrađena i crkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju 1455. godine. Kad je uzjačala opasnost od turkih osvajanja, sagrađena je veća utvrda na gradini. Ovdje se narod uspješno borio sve do 1571. godine, a zatim su Rakitnicu osvojili Turci. Koliko je Rakitnica bila važna zbog svog uzvišenog položaja s kojeg se može vidjeti čitav kraj, obala i zaleđe, govori i činjenica da su Turci ovdje doveli jaku vojsku, postavili top i držali pod budnim okom mletački dio prostora. Tek definitivnim slomom Turskog carstva u 17. stoljeću, Turci odlaze iz Rakitnice.


Prižba

     U zaleđu Srime nalaze se ostaci kasnoantičke dvodjelne bazilike nastale u dva razdoblja kroz 5. i 6. stoljeće.
Pretpostavlja se da je u početku bila sagrađena jedna crkva, a kasnije porastom broja redovnika, dograđeno je drugo gotovo identično krilo. U neposrednoj blizini bazilike pronađena su dva ilirska groba.